Šparni vizionar na zemljištu Gredelja

Posted on

Autor: Stanko Kordić

Zastupnik GLAS-a u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Stanko Kordić piše  o tome kako je Milan Bandić “ušparao” na Gredelju: “Kako iz  obrazloženja proračuna za narednu godinu vidimo, naš šparni gradonačelnik će pokušati utopiti Gredelj, za koji je do sada potrošio milijardu i dvjesto pedeset milijuna kuna, za 618,5 milijuna kuna. Takvu šparnost teško je i zamisliti. Prosječna osoba razumije iznose od nekoliko desetaka tisuća kuna, ali za nabavu auta već počinje računati u eurima. Slikovito govoreći, kad bi naš gradonačelnik ostvario svoj naum i prodao Gredelj, samo na mešetarenjima oko ove nekretnine spalio bi desetak kubika novčanica od 100 kuna”.

“Da nismo dalekometni i 20 godina šparali kao prosjaci i sinovi, ne bismo imali što za uložiti i preživjeti.”, rekao je naš gradonačelnik odgovarajući na pitanje o krpanju predizbornih obećanja s prodajom najvrjednijih nekretnina. Majstor samohvale si je i do sada lijepio svakakve zasluge i epitete, ali šparnost – to je nešto novo.

   Grad je zemljište Gredelja kupio daleke 2006.godine i za njega istovario 660 milijuna kuna. Nije on ni tada znao što bi s tim zemljištem (kupio je već Zagrepčanku, Blok Badel i sesvetsko Sljeme), ali se volio pokazivati kao netko tko može sve (pa i spasiti Gredelj od stečaja). Sanader je jedva dočekao riješiti se vrućeg krumpira. „Zajedničkim projektima želimo potaknuti rast gospodarstva, otvaranje radnih mjesta, osuvremenjivanje tehnologije i dobivanje izvanrednog resursa za Grad Zagreb“ prigodno je rekao premijer. „Grad će na tih 13 hektara zemljišta,  razviti jedan od najjačih poduzetničkih projekata“, dometnuo je gradonačelnik. I tako je počelo.

   Rastrošnost u nabavi zemljišta je polako nagrizala održivost gradskog proračuna te  Grad već 2008. godine odlučuje svoje najvrijednije nekretnine prodati Holdingu (Gredelj za cijenu od 660 milijuna kuna, plus porez na promet nekretnina – malo smo i državu počastili) koji je netom prije, prodajom obveznica, došao do žive love (2,2 mlrd kuna). Otplaćujući kredit po 5,5% i sve troškove vezane za nekretninu, taj potez je umalo u ponor odvukao Holding. Završavajući tu akciju, Gredelj je već grad i Holding koštao 920 milijuna kuna.

    Spašavajući ovog puta Holding, Grad je 2013. digao (robni) kredit s 6.5 % kamata koji otplaćuje još i danas, i od Holdinga kupio Gredelj. Danas rijetko tko plaća kamatu od 6,5 %. Ako, kao fizička osoba, slučajno poželite „zgletati“ pukotine i friško ofarbati svoj stan oštećen u potresu ili poželite kupiti bundu svojoj dragoj,  potrošački kredit možete dobiti za pola sata s kamatom već od 5 %. Pod uvjetima ne-refinanciranog kredita iz 2013. godine. Grad će u deset godina  bankama platiti 850 milijuna kuna, odnosno 230 milijuna kuna više nego što je platio Holdingu za Gredelj. Nakon ove druge akcije iz šupljeg u prazno, troškovi oko Gredelja su narasli na 1,15 milijardi kuna.

    To naravno nije sve. Postoje i troškovi same nekretnine (oko 7 milijuna kuna godišnje ode za struju, vodu, čuvarsku službu, komunalnu naknadu…). Prisjetimo se i da je Holding osnovao tvrtku Zagreb Centrum, za upravljanje projektom Gredelj, koja je znala napraviti minus od 10 milijuna kuna samo u jednoj godini. Time dosežemo trošak od dodatnih stotinjak milijuna, čime cijena koju je Grad platio za ovo zemljište premašuje  1,25 milijardi kuna.

   Kako iz  obrazloženja proračuna za narednu godinu vidimo, naš šparni gradonačelnik će pokušati utopiti Gredelj, za koji je do sada potrošio milijardu i dvjesto pedeset milijuna kuna, za 618,5 milijuna kuna. Takvu šparnost teško je i zamisliti. Prosječna osoba razumije iznose od nekoliko desetaka tisuća kuna, ali za nabavu auta već počinje računati u eurima. Slikovito govoreći, kad bi naš gradonačelnik ostvario svoj naum i prodao Gredelj, samo na mešetarenjima oko ove nekretnine spalio bi desetak kubika novčanica od 100 kuna.

   Osim toga , naš gradonačelnik je osoba koji će si rado pripisati sve zasluge ovog svijeta, ali na sam nagovještaj problema ispali uvijek istu rečenicu: „Bavim se vizijama, a o problemima pitajte pročelnicu“. Međutim, naš vizionar već 15 godina nema nikakvu viziju za tih 13 ha u centru grada. S obzirom na lokaciju zemljišta, vjerojatno bar dvaput dnevno prođe pored njega i – ništa, nikakve vizije. Bar deset tisuća puta je u proteklih petnaest godina prošao uz, pored ili blizu Gredelja, a da mu nikakva suvisla vizija nije pala na pamet. Osim da ga proda.

   Nadamo se da kupac neće biti Holding.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *